Tri pogleda na isti put: proslava petogodišnjice Circle U. alijanse u Beču

Petogodišnjica Circle U. Alliance okupila je u Beču predstavnike akademske zajednice iz cele Evrope. Među njima su bila i tri Circle U. ambasadora sa Univerziteta u Beogradu – Vladimir Vojnak, student osnovnih studija, Antonina Kostić, studentkinja doktorskih studija, i Brankica Filipić, vanredna profesorka. Iako su na isto mesto putovali istim povodom, njihova iskustva otkrivaju koliko se jedno putovanje može doživeti na različite načine.

Prvi utisci: grad, ljudi i atmosfera

Kako je izgledao vaš prvi utisak po dolasku u Beč?

Vladimir Vojnak:
„Od samog dolaska osećala se otvorena i prijateljska atmosfera. Posebno bih izdvojio toplu dobrodošlicu koju nam je priredila Elina, Circle U. ambasadorka sa Univerziteta u Beču. Taj početni osećaj zajedništva odmah je postavio ton čitavog putovanja.“

Antonina Kostić:
„Već u prvim satima putovanja, tokom obilaska grada i razgovora uz kafu, stvorila se opuštena atmosfera koja nam je omogućila da se povežemo pre zvaničnog programa. To je bio savršen uvod u ono što je sledilo.“

Brankica Filipić:
„Za mene je taj prvi dan bio važan jer je pokazao koliko je neformalni deo susreta dragocen. Šetnja gradom bila je prilika da se spontano povežemo sa kolegama iz drugih zemalja i razmenimo prva iskustva.“

Koliko je značajno to što ste putovali kao „mali, ali specifičan tim“?

Brankica Filipić:
„To je, po mom mišljenju, jedna od najvećih vrednosti ovog putovanja. Retko imate priliku da u istoj delegaciji budu student osnovnih studija, doktorandkinja i nastavnik. Ta raznolikost nam je omogućila da svako od nas sagleda Circle U. iz drugačijeg ugla, ali i da međusobno učimo jedni od drugih.“

Antonina Kostić:
„Meni je bilo dragoceno to što sam mogla da razgovaram i sa studentima i sa nastavnicima, ne samo iz naše delegacije, već i sa drugih univerziteta. U takvim razgovorima shvatite da su izazovi često slični, bez obzira na nivo studija.“

Vladimir Vojnak:
„Za mene je to bilo posebno važno jer sam imao priliku da vidim kako se iste ideje i vrednosti tumače na različitim nivoima akademske zajednice. Osećao sam se ravnopravno, iako sam najmlađi član tima.“

Poster-sesije i razmena ideja

Poster-sesije bile su jedan od centralnih delova programa. Kako ste ih doživeli?

Antonina Kostić:
„Mnogobrojni posteri koji su bili izloženi u glavnoj zgradi univerziteta pružili su nam mogućnost da se bliže upoznamo sa raznim projektima koji su se u prethodnih pet godina odvijali na univerzitetima koji su deo alijanse ili su ostvareni uz pomoć njihove međusobne saradnje. Bilo je vrlo inspirativno svedočiti svim sjajnim, kreativnim idejama koje su ovom prilikom predstavljene. Takođe, prezentacija našeg postera je bila značajna da bismo čuli utiske i komentare učesnika događaja, dajući nam podstrek i kreativni podsticaj da nastavimo svoju zamisao. Osim same prezentacije, ovaj događaj je bio osmišljen tako da pruži prostor za razmenu ideja, uz kafu ili ručak koji se služio u prelepoj sali, kao i za kreativno izražavanje, putem stvaranja jedinstvenih suvenira sa znakom alijanse, koji smo štampali na cegeru ili majici. Takođe, sa ovog događaja smo kao uspomenu poneli polaroid fotografije sa znakom alijanse koje će nam biti podsetnik na sve sjajne ljude koje smo upoznali. Za mene je najvredniji deo bio dijalog. Komentari i utisci drugih učesnika dali su nam podstrek da dalje razvijamo ideje. Osećalo se da je razmena znanja ovde dvosmerna.“

Vladimir Vojnak:
„Predstavljanje postera Guide to Circle U. Mobility bilo mi je izuzetno važno, ali me je oduševio i sam koncept – prostor je više ličio na galeriju nego na konferenciju. Takav koncept mi je zaista proširio pogled na uticaj koji Circle U. ima – ne samo unutar univerziteta, već i u širem evropskom društvenom kontekstu. Kao mali, ali značajan detalj, ostali su mi u sećanju i Circle U. printovi na majicama koji su se izvodili na licu mesta, kao dokaz da je to zapravo jedna galerija u kojoj se umetnost stvarala u realnom vremenu.“

Brankica Filipić:
„Poster-sesije su mi omogućile da sagledam širinu projekata realizovanih kroz alijansu. Bilo je jasno koliko je interdisciplinarnost postala stvarna praksa, a ne samo koncept.“

Svečana ceremonija i simbolika prostora

Koliko vam je značila svečana ceremonija i prostor u kome se održavala?

Vladimir Vojnak:
„Velika sala Univerziteta u Beču za mene je imala snažnu simboliku. Priča o Gustavu Klimtu i njegovom odnosu sa ovom institucijom bila mi je posebno inspirativna. Način na koji se danas čuva sećanje na umetnika čija su dela nekada bila osporavana, za mene predstavlja jedan dokaz društvenog napretka u pogledu poštovanja umetnosti i različitosti- vrednosti koje su meni lično važne, s obzirom na to da se bavim umetnošću- muzikom. Sama ta sala je za mene predstavljala središte oko koga se Circle U. vrti, a to je povezivanje kultura i međusobno razumevanje.“

Antonina Kostić:
„Na mene su najveći utisak ostavili govornici na svečanoj ceremoniji, koji su govorili o svom iskustvu u alijansi. Bilo da je reč o rektoru Univerziteta u Beču, predsednici Circle U. alijanse ili istaknutoj studentkinji koja je bila u organizaciji od samog osnivanja, sva obraćanja sadržala su sličnu poruku kojom se isticao značaj saradnje i podrške u akademskom svetu u burnim vremenima. Takođe, vrlo je inspirativno bilo predstavljanje projekata studenata doktorskih studija, koji su na delu pokazali koji je značaj naučnih istraživanja i šta inovacije mogu doneti široj javnosti. Uz fokus na oblasti javnog zdravlja osvrnuli su se i na značaj novih tehnologija i veštačke inteligencije i na njen uticaj na naučna istraživanja u današnje vreme. “

Brankica Filipić:
„ Ceremonija se održala u veličanstvenoj Velikoj Sali Univerziteta u Beču, prostoru u kojem se tradicionalno održavaju svečane dodele diploma i akademske ceremonije. Sala odiše istorijom i prestižom, a nekada je bila predviđena da u njoj budu izložena čuvena Klimtova „Fakultetska dela“. Iako originali nisu sačuvani, sama sala i dalje nosi snažan simbolički značaj – spoj akademske tradicije i umetničkog nasleđa. U sali bogatoj istorijom održani su inspirativni govori o savremenim temama, među kojima su sekvenciranje humanog genoma, primena bioinformatičkih analiza, napredne terapije, kao i značaj veštačke inteligencije u medicini. Nakon kratkog muzičkog predaha, usledile su dinamične prezentacije doktoranata, koji su u svega dva minuta uspeli da na inspirativan način predstave svoja istraživanja..“

Veliki deo programa bio je posvećen globalnom zdravlju, inovacijama i veštačkoj inteligenciji. Kako ste doživeli te teme?

Brankica Filipić:
„Kao neko ko dolazi iz oblasti prirodnih nauka, posebno su mi bile zanimljive teme vezane za bioinformatiku, genomiku i primenu veštačke inteligencije u medicini. Bilo je inspirativno videti kako se kompleksna istraživanja mogu predstaviti jasno i pristupačno.“

Antonina Kostić:
„Iako mi te teme nisu primarna oblast, način na koji su predstavljene učinio ih je veoma razumljivim. Posebno su mi se dopale kratke, dinamične prezentacije doktoranata – pokazale su koliko je važno znati da se ideja jasno prenese.“

Vladimir Vojnak:
„Meni je bio zanimljiv kontrast između veštačke inteligencije i umetnosti. Taj balans mi je pokazao da tehnologija ne mora da potisne kreativnost, već da sa njom može da koegzistira.“

Neformalni trenuci kao ključ iskustva

Koliko su vam značili neformalni trenuci – pauze, šetnje i razgovori van zvaničnog programa?

Vladimir Vojnak:
„U tim trenucima sam se najviše osećao kao deo zajednice. Razgovori bez unapred zadate teme često su bili iskreniji i dublji od formalnih diskusija.“

Antonina Kostić:
„Takvi momenti su često rađali ideje. Upravo uz kafu ili šetnju gradom dolazi do povezivanja koje kasnije može prerasti u saradnju.“

Brankica Filipić:
„Neformalni razgovori su gotovo u potpunosti izbrisali akademske hijerarhije. To je prostor u kome se ljudi zaista upoznaju.“

Koliko vam je sam Beč doprineo celokupnom doživljaju događaja?

Vladimir Vojnak:
„Beč nisam doživeo samo kao grad domaćin, već kao aktivnog učesnika cele priče. Njegova umetnička i akademska istorija, posebno simbolika prostora u kojima su se događaji odvijali, dala je dodatnu težinu svemu što smo slušali i radili.“

Antonina Kostić:
„Meni su šetnje gradom i posete muzejima bile važan balans u odnosu na intenzivan program. Taj spoj kulture, istorije i savremenog akademskog života učinio je iskustvo potpunim.“

Brankica Filipić:
„Beč je sjajan primer grada u kome se tradicija ne doživljava kao prepreka inovacijama, već kao njihov temelj. To je poruka koja se savršeno uklapa u ideju evropskih univerzitetskih alijansi.“

Očekivanja i stvarnost

Da li se vaše početno očekivanje razlikovalo od onoga što ste zaista doživeli?

Vladimir Vojnak:
„Očekivao sam kvalitetan događaj, ali nisam očekivao osećaj prihvaćenosti i otvorenosti koji sam doživeo. Imali smo priliku da učestvujemo u ovom događaju, predstavimo projekte na kojima radimo i, što je možda još važnije, lično doživimo vrednosti na kojima se ova alijansa zasniva. “

Antonina Kostić:
„Mislila sam da će fokus biti isključivo na formalnim prezentacijama, ali su ljudi i njihove priče bili u prvom planu. Drugog dana smo učestvovali na sastancima sa CircleU. ambasadorima sa svih devet univerziteta i predstavnicima tima za komunikaciju koji su nam pomogli da se dodatno povežemo i da damo jasniji oblik planovima za budućnost i saradnju. Osim toga, organizovani obilazak zgrade univerziteta nas je uveo u svet značajnih ličnosti koje su oblikovale nauku i akademski svet u Beču, dok smo slobodno vreme iskoristili za obilazak nekih od mnoštva muzeja u ovom divnom gradu. Sjajno organizovan doček, zabavne aktivnosti za učesnike i inspirativni govori bili su pravi spoj koji je ove dane učinio nezaboravnim. “

Brankica Filipić:
„Kao nastavnik, prijatno me je iznenadila energija i entuzijazam studenata i mladih istraživača. Odlazak u Beč na proslavu petog rođendana CircleU Alijanse bio je mnogo više od obeležavanja jubileja – bio je prilika da se povežemo sa sjajnim ljudima, razmenimo ideje i iz prve ruke sagledam koliko Circle U. doprinosi razvoju visokog obrazovanja.“

Šta biste rekli da nosite sa sobom po povratku?

Vladimir Vojnak:
„Vraćam se sa osećajem da je povezivanje među ljudima najvredniji deo savremenog akademskog sveta.“

Antonina Kostić:
„Nosim inspiraciju i potvrdu da saradnja prevazilazi granice disciplina i zemalja.“

Brankica Filipić:
„Vraćam se sa uverenjem da Circle U. zaista menja način na koji doživljavamo visoko obrazovanje.“

Pogled unapred

Iako je petogodišnjica Circle U. alijanse bila povod putovanja, sva tri sagovornika slažu se da je ono što nose sa sobom daleko važnije od samog jubileja. To su nova poznanstva, inspiracija, ideje i motivacija da se međunarodna saradnja dalje razvija i jača i na matičnom univerzitetu.

Tri putnika, tri perspektive i jedno zajedničko iskustvo – Beč je, makar na nekoliko dana, postao mesto gde su se susreli različiti putevi akademskog sveta, potvrđujući da se prava vrednost evropskih univerzitetskih alijansi najjasnije vidi upravo kroz ljude koji ih čine.

Koliko te je post inspirisao

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *